Mirisi kolača su topli, čarobni i nežni, kao majčin dodir, kao bakin pogled, kao osećaj sigurnosti iz detinjstva. Mirisi pečenih kolača, vanile, cimeta, karanfilića i limunove kore, jednom rečju – ili jednim slovom - govore mmmmm.

Ali, to ne znači da treba sve sami da pojedete i da rizikujete da se ugojite. Možda baš sada treba da ih podelite sa nekim - to je podsećanje da sa nekim treba da podelite nežnost. Njihov miris je šapat osobe koja negde čeka upravo vas, koja zna vaše želje i koja ih deli sa vama. Dovoljna su dva-tri zalogaja da vas u mislima odvedu do te osobe. Znaće vaše pravo biće gde bi ona mogla da se krije i odvešće vas tamo, na mirisu tih kolača, kao na čarobnom ćilimu. Vi se samo opustite, zatvorite oči i uživajte u ukusu i mirisu. Ostalo je čista čarolija u vama samima i veza koja postoji između svih nas. Možda ćete odjezditi na talasima sećanja do nekog romantičnog trenutka u prošlosti, možda u zagrljaj osobe za kojom žudite, u budućnost, nije ni važno. Bitno je da osetite žmarce sreće i radosti i ispunjenost ljubavlju. Ostalo je na Univerzumu.
Kolači služe i za to. Kad bi ljudi hranu više koristili za meditaciju, manje bi jeli, tj. jeli bi taman onoliko koliko treba da zadovolje glad. I manje. Srećan čovek nema potrebu da se prejeda, da hranom potiskuje neke nemile emocije. Umesto toga, možete da iskoristite hranu da prizovete pozitivne emocije i dobre vibracije.
A možda da nekome odnesete neki kolač, sada.