Kreću se, a nemaju noge. Dišu, a nemaju pluća. Reaguju na zvuke iako nemaju uši. Zapažaju svet oko sebe iako nemaju oči. Prija im lepa reč. Vole muziku i umeju da je pevuše. Zelene su boje, ali nisu vanzemaljci. Da li prepoznajete svoje lisnate, cvetne ukućane?
Biljke volimo zato što ulepšavaju naš dom i unose radost u naš život. Brinemo o njima, zalivamo ih, pazimo da imaju dovoljno sunca, ponekad im uputimo neku nežnu reč, ali nismo svesni da ovi tihi stvorovi neprestano motre, prate i registruju sva dešavanja u svojoj okolini i da reaguju ne samo na ono što kažemo ili uradimo, već i na ono što pomislimo.

Ovaj tajni život biljaka sasvim neplanirano otkrio je Klajv Bakster, najpoznatiji islednik za detektor laži u Americi, kada je jedne februarske večeri 1966. godine iz znatiželje odlučio da priključi elektrode jednog od detektora na list dracene koju je njegova sekretarica donela u kancelariju. Ono što je tada zabeležio poligraf potpuno je promenilo Baksterov život, jer je na traci očitao vrednosti koje su ličile na one koje izazivaju mentalne slike ili ljudska osećanja. Istraživanja koja je narednih godina sproveo sa svojim saradnicima pokazala su da biljke jasno reaguju kada su one ili neka druga živa bića ugrožena, i da prelaze u stanje koje je slično dubokoj nesvesti ukoliko im zapreti velika opasnost. Bakster je, takođe, otkrio da signal koji biljke šalju ne zavisi od vremena i udaljenosti, tj. da trenutno reaguju na ono što se dešava osobama koje su im bliske, čak i kada su kilometrima daleko od njih.

Još zanimljivija istraživanja vezana za inteligenciju i senzibilnost biljaka već decenijama sprovodi zajednica naučnika u Damanhuru blizu Torina. Posebnu pažnju poklanjaju eksperimentima u kojima se biljkama pušta muzika. Otkrili su da osim što brže rastu, biljke vole da i same muziciraju. Naime, pomoću elektroda koje su pričvršćene za list i koren biljke meri se kretanje elektronskog potencijala, a zatim poseban aparat pretvara elektronski impuls u muzički ton i na taj način reprodukuje muziku koju proizvode biljke. Da bi biljke bile muzičari, pripremaju se dve do tri nedelje tako što im se pušta melodična muzika, najčešće klasična. Pokazalo se da biljke najviše vole Mocarta. Vremenom biljke nauče da njihovi impulsi stvaraju određene zvukove. Tako su u Damanhuru došli na ideju da prave koncerte u kojima su biljke muzičari. Različite biljke se spoje na nekoliko aparatura i svakoj se dodeli drugi instrument. Tako se stvara jedinstvena muzika biljaka. Posebno su zanimljivi koncerti na kojima ljudi pevaju, a prati ih šumski orkestar u kome sviraju stabla hrastova, breza, kestenova, jasenova…