Lotos ima više simboličkog značenja od svih ostalih cvetova. Simbol je svih formi razvoja. Simbol jedinstva dvojnih sila: vatre i vode, sunca i meseca, muškog i ženskog, života i smrti, duha i materije, božanskog i ljudskog, ali i onog nevidljivog i sveprožimajućeg, mističnog središta i srca, besmrtnosti, savršenstva, simbol univerzuma.
Nelumbo nucifera je biljka koja živi na dalekom istoku. To je zapravo jedna vrsta lotosa koja niče iz blata, ima dugu tananu dršku sa krupnim cvetom, punim nežnih ružičastih latica. Zbog njegove lepote Indusi ga smatraju svetom biljkom, simbolom čednosti, božanske lepote i duhovnog razvoja. Japanci imaju običaj da u vreme njegovog cvetanja, sa prvim zracima sunca, odlaze do močvara kako bi što duže uživali u njegovom veličanstvenom izgledu. Od davnina je ovaj lotos deo azijske poezije, devojačkih imena i tradicionalne kuhinje i medicine.
Sredinom prošlog veka desilo se da su arheolozi kopajući po tresavi u blizini Tokija otkrili drevni neolitski kanu u kome je bilo seme N. nucifera staro dve hiljade godina. Da bi proverili da li je seme posle toliko vremena zadržalo klijavost, posejali su ga u vlažnu zemlju. Ubrzo je iz nje probila stabljika lotosa, a nakon 14 meseci on je i procvetao. Kao i svaki lotos cvetao je četiri dana, a onda uvenuo.
Četiri dana naspram dve hiljade godina je samo trenutak. Pa ipak, šta je dve hiljade prašnjavih godina naspram jednog trenutka istinske lepote i pravog života. Uostalom, trenutak u vremenu isto je što i tačka u duži – beskonačan.