Skajk po svom izgledu najviše podseća na nordijsko skijanje, pa ga stoga i zovu “nordijskim rolanjem”. Za razliku od nordijskog skijanja, gde se za kretanje po snegu koriste skije, kod skajka se koriste modifikovani roleri. I, kao veoma bitna stvar, skajk se upražnjava u svim godišnjim dobima i po svakom terenu. Takođe, svako se može rekreirati skajkom. Ne postoje granice za godine, stas ili pol.

Reč skajk je kovanica dve engleske reči - skate i bike , a označava da skajker može da se kreće u klizajućem pokretu (skating) a istovremeno i po različitim terenima po kojima se može voziti i biciklom (bike). Tvorac skajka je austrijanac Oto Eder, koji je ideju o rolanju po planinskim putevima ostvario 1997. godine. Problem sa do tada postojećim proizvodima za rolanje, po regionalnim terenima, je bio u njihovoj nemogućnosti kretanja i nedovoljnoj bezbednosti, za takvu vrstu terena. Prvo što je uradio, postavio je veće točkove na nosače i napunio ih je vazduhom. Na taj način bilo koji teren je postao dostupan za rolanje. Sledeće za izmenu je bila kočnica, pošto je standardna bila premala i previše se brzo zagrevala. Nova kočnica se koristi jednostavnim pomeranjem potkolenica unazad - veoma lako, brzo i bezbedno.
Za skajk vam nije potrebna posebna oprema. Dovoljna je bilo koja obuća na koju se zakače skajk roleri. Štapovi su deo standarne opreme, a za veću bezbednost preporučuju se kaciga i štitnici za kolena i laktove.
Skajk je odličan za oblikovanje tela, a prednosti u odnosu na slične sportske aktivnosti ogledaju se u boljoj zaštiti zglobova, ligamenata i tetiva. Skajk pospešuje prokrvljenost organizma i poboljšava metabolizam. Za sat vremena vožnje skajkom može se potrošiti od 700 do 1000 kcal pa se preporučuje i za skidanje telesne težine.
Skajk je na našim prostorima relativno mlad sport. U Sloveniji se pojavio 2007. godine i danas postoji nekoliko stotina ljubitelja ove rekreacije. U Srbiji se pojavio tek 2009. godine. Promocija skajka je još uvek u začetku, kod nas.